Sa tugom i pijetetom obraćam se ožalošćenoj porodici, kolegama i prijateljima profesora emeritus Veselina Draškovića, kako bih se oprostio od prijatelja i čovjeka sa kojim sam se dugo i puno družio i čovjeka koji se potvrdio u mnogim oblastima, a posebno u sferi intelektualnog rada.
Ako se prema Plutarhovim pričama o autobiografiji velikih ličnosti može govoriti o čovjeku tek završetkom njegovog života, onda se može reći da je profesor Drašković bio uspješan čovjek i da je njegova kreativnost prekinuta u punoj zrelosti stvaralačke snage.
Djelić kaledeoskopa iz njegovog naučnog i profesionalnog života otkrivaju nam ličnost koja je u svom uspješnom životu bio neprikosnoveni autoritet iz oblasti ekonomskih nauka. Profesor Drašković bio je redovni član Akademije Filozofije hozrjajstva, MGU „M.V. Lomonosov“, Moskva. Urednik tri međunarodna naučna časopisa, od kojih se Montenegrin Journal of Economics nalazi u ESCI bazama podataka. Član redakcije 16 međunarodnih naučnih časopisa, autor preko 20 naučnih monografija, od čega tri u Rusiji i četiri u EU. Viziting profesor (od 1992) u „Školi magistara“ Ekonomskog fakulteta MGU „M.V. Lomonosov“, Moskva, zatim bio je predavač na državnom univerzitetu u Tjumenu (Međunarodni institut finansija, upravljanja i biznisa), na Ekonomskom fakultetu Zagreb i na mnogim drugim institucijama. Objavio je veliki broj knjiga i preko 200 članaka u preko 50 međunarodnih časopisa. Bio je redovni profesor Univerziteta Crne Gore, profesor emeritus na Univerzitetu „Adriatik“ Bar, profesor kod koga su završavale mnogobrojne generacije studenata, mentor mnogobrojnih diplomskih, magistarskih, master i doktorskih radova.
I što je najvažnije, profesor Veselin Drašković ostvario se i na porodičnom planu kao brižni sin i suprug, otac troje uspješnih ljudi.
Kada bi upoznali Veselina Draškovića činilo se kao da ga znate skoro čitav život. Spadao je među ljude koji vas odvode na pomisao da ga uvijek poznajete, čija vas neposrednost plijeni, a energija ne može da ostavi ravnodušnim. Bio je sagovornik posle kojeg ste se osjećali podstaknuti, isprovociranim ali i ispunjeni neobičnom kreativnom energijom.
Mnogo mi je žao mog prijatelja sa kojim sam provodio dosta vremena, koji je uvijek bio spreman da stane uz prijatelja, da vam pomogne, sa kojim sam poslednjih tridesetak godina doživio mnoga divna druženja. Nedostajaće mi njegova neobična priroda, njegova duša koju je na svoj specifičan način izražavao, nedostajaće mi punoća života koju je Veso ispoljavao i isijavao oko sebe.
Što na kraju mogu reći, nego HVALA ti profesore Veseline Draškoviću HVALA ti moj Veso što si postojao, HVALA ti za tvoju vispremnost, srećan sam što sam te upoznao i znao. Ostaju divna sjećanja na jednog prijatelja i divnog čovjeka.
Tvoji i svi mi smo izgubili velikog čovjeka.
Počivaj u miru i neka ti je laka zemlja, moj prijatelju.